Moj poslovni put nije počeo velikim ulaganjima, kancelarijama i ozbiljnim poslovnim planovima. Počeo je od nule, u Beču, u koji sam došao 1987. godine, sa željom da radim, zaradim i stvorim sebi bolju budućnost. U početku sam radio različite fizičke poslove, između ostalog i na građevini. Nije bilo lako, ali nisam birao posao. Bilo mi je važno da radim, učim i osamostalim se. Prva ozbiljnija poslovna prilika pojavila se 1988. godine, kada sam se zaposlio u kazinu na bečkom Prateru. Tu sam stekao dragoceno iskustvo u radu sa ljudima, organizaciji posla i funkcionisanju jednog velikog poslovnog sistema. Upoznao sam ljude koji će kasnije imati važnu ulogu u mom životu i počeo da razmišljam o tome da jednog dana pokrenem nešto svoje. Ta prilika stigla je početkom devedesetih, kada sam zajedno sa bratom Draganom ušao u svet ugostiteljstva i noćnog života Beča. Otvorili smo sopstveni plesni klub „Karibik“, koji je vremenom postao jedno od poznatih mesta okupljanja naših ljudi u austrijskoj prestonici. Organizovali smo koncerte, gostovanja velikih muzičkih zvezda, tematske večeri i različite zabavne programe. Karibik nije bio samo mesto za izlazak, već i prostor u kojem su nastajala prijateljstva, sklapala se poznanstva i okupljali ljudi različitih generacija i profesija. Ipak, moje poslovne ambicije nisu se zaustavile na ugostiteljstvu. Želeo sam da istražujem nove mogućnosti i okušam se u različitim delatnostima. Tako sam u Beču osnovao turističku agenciju „Falcon Tours“, koja je predstavljala još jedan važan korak u mom preduzetničkom razvoju. Poslovanje agencije vremenom se proširilo, pa je otvorena i njena druga poslovnica.
Posebno značajno poglavlje moje karijere postale su nekretnine. Profesionalno iskustvo u ovoj oblasti sticao sam kao agent u kompanijama „Schalk-Immobilien“ i „RE/MAX Landstraße“, gde sam upoznavao tržište, način poslovanja i značaj poverenja između klijenata i posrednika. Nakon toga usledio je novi korak — ulazak u franšizni sistem ERA Real Estate, u okviru kojeg sam dobio priznanje „Novajlija godine“. Ta nagrada za mene nije predstavljala samo poslovni uspeh, već i potvrdu da se rad, posvećenost i spremnost na učenje prepoznaju i u velikim međunarodnim poslovnim sistemima.

Od 2003. godine počeo sam da osnivam i suosnivam više kompanija koje posluju u oblasti nekretnina. Vremenom su se moji poslovni poduhvati razvijali, a odgovornost koju sam preuzimao postajala je sve veća. Kao vlasnik i akcionar više investicionih kompanija, učestvovao sam u razvoju poslovnog sistema koji je zapošljavao više od 220 ljudi.
Posebno mesto među profesionalnim priznanjima zauzima i status senatora organizacije VAUWIPVW — Verein für Aus- und Weiterbildung in praxisorientierter Versicherungswissenschaft, odnosno Udruženja za obrazovanje i usavršavanje u praktično usmerenoj nauci o osiguranju. Ovo priznanje dobio sam zahvaljujući značajnoj podršci koju sam pružio realizaciji više projekata.
Kada danas pogledam svoj poslovni put, od prvih fizičkih poslova u Beču, preko rada u kazinu, otvaranja Karibika i turističke agencije, do nekretnina, investicija i osnivanja sopstvenih kompanija, shvatam koliko je svako od tih iskustava bilo važno.

Naravno, iza svega nisu stajali samo uspesi. Bilo je velikih ulaganja, kredita, rizika, neizvesnosti i trenutaka kada je trebalo donositi teške odluke. Ali upravo kroz takve situacije učio sam šta znači voditi posao, preuzimati odgovornost i graditi nešto što traje.
Nikada nisam verovao da uspeh dolazi preko noći. Verovao sam u rad, upornost, ljude i prilike koje sami stvaramo.
Nikada nisam verovao da uspeh dolazi preko noći.
Od mladića koji je 1987. godine stigao u Beč gotovo bez ičega, do čoveka koji je tokom decenija stvarao i razvijao sopstvene poslove, jedno se nije promenilo — želja da idem napred, da učim i da nikada ne prestanem da stvaram.

Jer za mene posao nikada nije bio samo način da zaradim novac. Bio je način da od svojih ideja napravim nešto stvarno.